Hrišćansko gledanje na život poslije smrti obično podrazumijeva vječni raj ili vječni pakao, s tim da katolici dodaju i međuvarijantu — čistilište. Čistilište je za a person koji nisu imali smrtni grijeh na sebi. Pravoslavni hrišćani ne veruju u čistilište, kao ni većina protestanata.
Od seven. vijeka, istočno hrišćanstvo je na udaru islama koji je osvojio Bliski istok, sjevernu Afriku i većinu Pirinejskog poluostrva. Slijedili su mnogi vojni konflikti, uključujući: Krstaške ratove, španska Rekonkista, pad Vizantijskog carstva i jugoistočne Evrope pod tursku vlast.
Čovjek mora baš da DJELA mnogo, ali pazi, nije čovjek životinja radna, radi svako kako po redu mu sudbine je, može se i omašiti. U ropstvo se može pasti. Filosofski čovjek samog sebe mijenja, on posredno utiče na neposredno samo ako bitno misli, nije neki aktivizam, jest značajno ne i revolucionarno no, promjena primjerena jeste ovaj skok nad sobom događanja u vremenu nadvremenskog smisla koji otvorenom biću ljudskom Duh donosi. Autor
На хришћанство су у то вријеме имале утицај друге различите вјере као, гностицизам и митраизам. Исто тако хришћанство је прихватило неке елементе од паганских религија.
Православно хришћанство српског стила и искуства зове се Светосавље
U pravoslavlju je poseban iskaz duhovnosti štovanje ikona. Protestantska duhovnost očituje se osobito u čitanju biblijskih tekstova i pjevanju crkvenih pjesama.
Filozofsko polazište hrišćanske filosofije je logika, ne isključujući hrišćansku teologiju.[five] Iako postoji odnos između teoloških doktrina i filozofske refleksije u hrišćanskoj filosofiji, njena refleksija je strogo racionalna.
Помоћ се не огледа само у материјалним стварима. Некада је добар савет иискрена сугестија вреднији од било чега.
Upravo četiri jevanđelja predstavljaju izvještaj o Isusovom životu, o njegovim kazivanjima i djelima. Prema Bibliji, Isus je začet bezgrešnim začećem. To je najavljeno od strane starozavetnog proroka Isaije „da će Djeva začeti i roditi sina“. Prema istorijskim podacima rođen je u 31. godini vladavine rimskog imperatora Avgusta, u Vitlejemu, u Judeji, od majke Marije, u siromašnoj jevrejskoj porodici, koja se sklonila u Galileju.
U periodu ranog hrišćanstva nije bilo manastira niti monaštva.[two] Promene koje su se zbile krajem three. veka i tokom 4. veka prihvatanjem hrišćanstva za zvaničnu religiju Rimskog carstva, sastojale su se u postepenom podređivanju vere praktičnom životu, a monaštvo se javilo kao reakcija na tu promenu, na „utilitarizam" hrišćanstva.[four] Crkva se uvećavala po članstvu i sve je više pronicao u nju svetski, hrišćanstvu tuđ duh.
Неке хришћанске заједнице употребљавају знак рибе, као што Misticno Hriscanstvo су то радили хришћани у рано доба хришћанства.
Misticizam je lično iskustvo i direktan set ka Bogu (ili Stvarnosti), i kao takav predstavlja posebnu vrstu iskustva koje je izvan svakog razumskog znanja. Stoga se mistično često upotrebljava kao sinonim za antiracionalno, nenaučno.
Gnostici su prvi hrišćani koji pokušavaju znanjem doći do istine vere. No vremenom, usled odupiranja jeresi i filozofskoj kritici, javljaju se hrišćanski apologeti, koji su filozofski pisali u odbranu hrišćanstva. Vremenom, kako je hrišćanstvo postajalo državna religija na prostorima Rimskog carstva, dolazi do helenizacije hrišćanske filozofije, što se ponajviše odrazilo nadovezivanjem na Platona i neoplatonizam.
Од свих ових хришћанских цркава у свету Православна Црква, или православно хришћанство се разликује у томе што је једино оно, тј. Православље, сачувало изворни облик Христовог учења онако како су то Христови Апостоли предали својим ученицима у првом веку. Зато је наша Црква – Православна, јер има право мишљење о Богу, јер на прави начин прославља Бога. Реч ”Православна” је заправо превод грчког израза ”Ортодоксна Црква” те нашу Црву можемо назвати и Ортодоксном, али пошто је реч Православна словенска и српска ми, као православни Срби, употребљавамо управо нама тај најближи израз – ”Православна Црква”. Као припадници Христове истинске заједнице која се зове Православном Црквом ми се зовемо-православним хришћанима. То је наш данашњи верски и животни идентитет који проналазимо у Спаситељу нашем Исусу Христу кроз Његову Свету Православну Цркву коју је Он лично основао.